Mihael Šilobod

Mihael Šilobod rođen je u mjestu Podgrađe pod Okićem – naselje Šilobodi, zadruga gornja župa Sveti Martin pod Okićem – dekanat Okićki.

Rođen je 1. studenog 1724.godine, a kršten dan kasnije što je dokumentirano u matici rođenih – od oca Andrije, tada uglednog visokog časnika u Karlovačkom vojnom generalatu Slunjske pukovnije, i majke Margarete rođ. Gunarić. Rođen je kao drugo dijete u obitelji Šilobod, uz starijeg brata Ivana (Johan) kasnije poznatog kao visokog časnika u vojnoj utvrdi Karlovac – tada Karlstadt.

Osnovno obrazovanje Šilobod je vjerojatno stekao u Samoboru, a gimnaziju je završio u Zagrebu. Filozofiju je studirao u Beču, a teologiju diplomirao u Bologni.

Po povratku sa studija 1747. godine započinje karijeru kapelanskim pozivom na području današnjeg Hrvatskog zagorja – u Tuhlju i Ivancu. Već tada se u tom izuzetno siromašnom području ističe kao prosvjetitelj neukog puka te u nekoliko župa pokreće akciju opismenjavanja siromašnih žitelja.

1751 godine biva imenovan župnikom u župi Martinska Ves kraj Siska gdje uspješno službuje do 1760. godine. U tom razdoblju dao je sagraditi novu crkvu u Martinskoj Vesi te u mjestu Sv. Trojstvo i Dubrovčak. U istom razdoblju izdaje svoje najpoznatije djelo „Arithmetika Horvatzka“ 1758.godine i to na kajkavskom jeziku. Koliko je veliki odjek u narodu imala tada tiskana „Arithmetika“, svjedoči narodna uzrečica – „Ak ne buš učil matematiku, išel buš k Šilobodu da te poduči!“ – aktualna čak i stotinjak godina nakon njegove smrti.

Izučavao je i analizirao tadašnju sakralnu glazbu, a posebice koralno pjevanje. Pisao je latinske stihove i pjesme te je 1760. godine u Zagrebu objavio djelo „Fundamentum cantus gregoriani, seu choralis“, vrijednu teoretsku uputu u koralno pjevanje koja se upotrebljavala i 100 godina kasnije, a danas je predmet izučavanja na bogoslovnom konzervatoriju u Rimu. Tada dolazi na mjesto župnika u župi Presvetog Trojstva u Svetoj Nedelji gdje službuje 26 godina i kao sluga božji i kao pučki prosvjetitelj.

U samoj župi Šilobod je 1783. dogradio tadašnju crkvu koja je bila pod dugogodišnjim patronatom velikaške obitelji Erdödy, na način da je povisio zidove, lađe i svetišta, dogradio novu sakristiju, dao oslikati glavni oltar te iskopati grobnicu za župnike u kojoj je i sam kasnije pokopan. Posebnu pozornost i divljenje puka privlačila je velika ura na tornju crkve (horologium) koju je kao veliki inovator u to vrijeme Šilobod sam izradio i postavio. U susjednoj kapeli sv. Roka dao je izgraditi zidani kor koji još i danas funkcionira u istom obliku. Zatim izdaje djelo „Kabala“ na latinskom jeziku.

Uz angažman u samoj župi gdje je službovao, posebno se založio za izgradnju prve pučke škole u Sv. Martinu pod Okićem – župi gdje je rođen i kršten. Pretpostavlja se da je samu parcelu, na kojoj je kasnije sagrađena škola 1761.godine, od Kaptola kupio Mihaelov otac Andrija pl. Šilobod, tada visoki časnik u Vojnoj krajini, uz asistenciju obitelji Zrinski te ju prenio u vlasništvo sina Mihaela – župnika u Svetoj Nedelji koji ju je unaprijed zavjetovao za namjenu pučke škole. Sam Mihael je kao svestrani znalac izradio nacrt školske zgrade i za života uspio fundirati kamene temelje i polovicu donje etaže iste. Nažalost, nakon njegove smrti gradnja je stala jer nositelji zavjeta nisu uspjeli prikupiti novac za njezino dovršenje. Da je Mihael uspio za života dovršiti zgradu, bila bi to prva moderna pučka škola u Hrvatskoj koja je osnovana izvan urbanih naselja. Zgrada je prve đake primila u siječnju 1867.godine.

U praktičnom životu vođenom prema načelima Evanđelja, nije bilo mjesta osobnoj promociji te se u naslovu imena i profesionalnoj karijeri nikad nije poslužio dobivenim plemstvom. Štoviše, Mihael se u svojoj svekolikoj poniznosti i nakani izbjegavanja privilegija plemstva dobivenima po ocu Andriji, na svim sačuvanim dokumentima potpisivao jednostavno sa Sillobod.

Cijeli svoj život posebno je iskazivao zahvalnost bakinoj ženskoj liniji obiteljskog stabla – Bolšić, a koja je bitno utjecala na njegovu cjeloživotnu socijalnu orijentaciju te je kao trajni spomen toj zahvali na djelo „Arithmetika Horvatzka“ uz svoje rodno i kršteno prezime Šilobod (Sillobod), upisuje i to drugo („drugač“) prezime – Bolšić (Bolsich).

Na opću žalost svekolikog puka umro je 8. travnja 1787.godine. U zabilješkama kroničara evidentiran je dolazak velikog broja žitelja Hrvatskog zagorja i Sisačke Posavine te uglednika katoličke crkve kao i visokog vojnog izaslanstva Slunjske pukovnije na Šilodov sprovod u Svetu Nedelju.

Pokopan je u jednoj od grobnica u samoj crkvi Presvetog Trojstva u Svetoj Nedelji.